„Ne želim da čekam da neko pređe sa riječi na nasilje da bi se priznalo koliko je targetiranje opasno“, poručuje Jelena Jovanović, novinarka ND Vijesti, koja godinama trpi uvrede, pokušaje diskreditacije i ozbiljne prijetnje zbog svog rada. Kako kaže, govor mržnje prema njoj odavno nije samo ružan komentar – dugotrajna policijska zaštita koju ima govori koliko su rizici stvarni.

Jovanović za magazin za mlade “Ekipa” kaže da ne može da izdvoji tačan trenutak kada je shvatila da govor mržnje više nije samo nečiji ružan komentar, ali da posebno ozbiljnim smatra situacije u kojima neko pokušava da je predstavi kao kriminalca, izdajnika ili neprijatelja kojeg treba ukloniti, a drugi takve poruke prihvataju i nadograđuju.

„Oni koje moji tekstovi lično pogađaju često su najglasniji dok pišu sakriveni iza lažnih profila. Vjerujem da među onima koji učestvuju u hajci ima i kupljenih i ucijenjenih. Ali vjerujem i da je mnogo brojnija pristojna Crna Gora koja cijeni moj rad. Od tih ljudi svakodnevno dobijam podršku, zagrljaje na ulici i snagu da nastavim dalje. To mi znači mnogo više od buke onih koji pokušavaju da me ućutkaju”, kaže Jovanović.

Jovanović

Posebno pamti situaciju iz maja 2018. godine, kada je za stolom za kojim je sjedjela ubijen čovjek, kao i poruke u kojima joj se poziva da joj se „stane nogom za vrat zauvijek“. 

“Takve riječi dolaze u ambijentu u kojem me godinama targetiraju zbog istraživanja organizovanog kriminala i korupcije. Ozbiljna opasnost je to što neko takvu poruku može shvatiti kao poziv da nešto učini. Posebno me nervira što se napadi ne zaustavljaju na meni. Komentarišu, uznemiravaju i ugrožavaju i meni bliske ljude, koji nemaju nikakve veze sa mojim novinarskim radom. Njihova jedina ‘krivica’ je što su dio mog života. Time se pritisak prenosi i na njih, a meni šalje poruka da zbog onoga što radim mogu biti ugroženi i ljudi koje volim”, kaže Jovanović.

Ona poručuje da nije razmišljala o odustajanju od istraživačkog novinarstva, te da je svjesna cijene koju plaća, ali i važnosti onoga što radi: „Građani treba da saznaju ono što je u javnom interesu“.

Za Jovanović govor mržnje nikada nije isto što i kritika. 

„Kritiku svog rada prihvatam. Svako ima pravo da preispituje moj tekst, ukaže na grešku ili ospori zaključak. Međutim, govor mržnje nije i nikada neće biti kritika. Prijetnje, seksualno ponižavanje i pozivi na obračun ne postaju prihvatljivi samo zato što ih neko nazove mišljenjem“, kaže ona

Zbog svega što je prošla, danas kaže da bi sebi iz perioda kada je prvi put bila izložena napadima poručila da obavezno prijavljuje prijetnje. 

“Godinama nijesam prijavljivala najveći dio onoga što sam doživljavala, dijelom i da ne bih ostavila utisak da se stalno žalim. To bih promijenila da mogu vratiti vrijeme. Traženje zaštite i odgovornosti ne treba da bude razlog za nelagodu”, kaže Jovanović.

Kako objašnjava, ozbiljne prijetnje je prijavljivala policiji, a postupci su uključivali i tužilaštvo. 

“Imala sam podršku porodice, ljudi koji su mi važni, redakcije i novinarskih udruženja. U pojedinim slučajevima reakcije su bile brze i na tome sam zahvalna. U drugim je izostao djelotvoran odgovor. Moje nastavljanje rada ne znači da institucije mogu da čekaju. Od njih očekujem da postupaju blagovremeno i ozbiljno, jer prijetnja ne prestaje time što je prijavljena”, poručuje Jovanović.

Ne smatra da svijest o riziku treba da određuje da li će istraživati neku temu. Kao primjer navodi istraživanje zelenašenja, koje je pokrenula na sopstvenu inicijativu, svjesna problema koje može izazvati. 

“Presudan je bio značaj te teme i mogućnost da pomogne makar jednoj osobi. Vidim konkretne pomake – Uprava policije formirala je poseban tim koji se time bavi. Istovremeno, kontakt sa mnom prekinuli su čak i neki ljudi koje poznajem od djetinjstva, a za koje imam saznanja da se bave zelenašenjem. Ne žalim zbog toga. Radujem se svakom koraku ka tome da oni koji se bave takvim poslovima odgovaraju pred zakonom. Znam da će isto biti i sa projektom na kom sada radim, ali ću uvijek birati da glasno govorim o onome što uništava budućnost naše zemlje, naše djece i u ime svih onih čiji glas se ne čuje. Bez obzira na cijenu”, poručuje Jovanović.

Ona mladima poručuje da pišu i postupaju tako da sjutra mogu nekoga pogledati u oči i stati iza svojih riječi. „Iza profila i fotografije je stvarna osoba, a ono što objavite ili podijelite može imati posljedice po njen život.“

“Sasvim je u redu da nam se nešto ili neko ne dopada, da nismo saglasni sa nečim, ali nije u redu da zbog toga sebi dajemo za pravo da nekoga proganjamo. Preispitujte, tražite dokaze i kritikujte argumentima. Prijetnje i pozive na nasilje nemojte širiti niti prihvatati kao zabavu. Ako ste vi meta, sačuvajte poruke i potražite podršku i zaštitu. Ne morate sami da nosite taj teret”, kaže Jovanović za magazin. 

Koje su posljedice izloženosti govoru mržnje i onlajn napadima? 

Posljedice govora mržnje, međutim, ne završavaju se na uvredljivoj poruci ili komentaru. Psihološkinja Tijana Draganić objašnjava da izloženost takvom sadržaju može izazvati stres, anksioznost, osjećaj nesigurnosti i bespomoćnosti, ali i pad samopouzdanja i samopoštovanja. Posljedice mogu biti dugotrajne i ne moraju uvijek biti odmah vidljive.

Draganić

Kako kaže, posebno su osjetljivi djeca i mladi, čiji se identitet i samopouzdanje još razvijaju. 

“Govor mržnje, naročito kada se širi društvenim mrežama i kroz digitalno nasilje, može dovesti do straha, povlačenja, socijalne izolacije, problema sa spavanjem i depresivnog raspoloženja”, kaže psihološkinja.

Prema njenim riječima, jedan od razloga zbog kojih se govor mržnje lakše širi internetom jeste anonimnost, koja može smanjiti osjećaj odgovornosti i empatije. Draganić zato naglašava značaj razvoja empatije, tolerancije i kulture dijaloga, uz važnu ulogu porodice i škole.

Granica između slobode izražavanja i govora mržnje

Važan dio zaštite odnosi se i na pravni okvir. Diplomirana pravnica Melisa Erović govor mržnje opisuje kao oblik verbalnog nasilja čiju štetnost ne treba potcjenjivati. Prema njenom objašnjenju, on može narušiti dostojanstvo, podstaći diskriminaciju i ugroziti osjećaj sigurnosti žrtve.

Erović

“Sloboda izražavanja jeste osnovno ljudsko pravo, ali ne može biti opravdanje za podsticanje netrpeljivosti i nasilja”, kaže Erović, dodajuči da žrtve imaju pravo na zaštitu dostojanstva, pravnu zaštitu i naknadu štete, te da je važno da govor mržnje prijave bez odlaganja i da ne odgovaraju na uvrede i provokacije. 

Sagovornice naglašavaju da je kritika sastavni dio javnog prostora, ali da prijetnje, govor mržnje, ponižavanje i zastrašivanje to nijesu i da ne smiju postati prihvatljiv način komunikacije. 

Kako kažu, novinari i novinarke moraju imati prostor da rade svoj posao bez straha da će zbog postavljanja pitanja, istraživanja i izvještavanja o temama od javnog interesa biti izloženi pritiscima ili napadima. Istovremeno, važno je prepoznati posljedice koje takav pritisak može ostaviti na čovjeka i obezbijediti podršku onima koji ga trpe. 

Ova priča je nastala uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru projekta SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans, koji sprovodi Centar za demokratsku tranziciju (CDT). Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove, mišljenja ili vrijednosti Evropske unije ili Centra za demokratsku tranziciju (CDT).