Mladi se u crnogorskim medijima pojavljuju kada se govori o obrazovanju, bezbjednosti, aktivizmu ili drugim pitanjima koja ih se direktno tiču. Ipak, istraživanje „Mjesto mladih u medijima“ pokazuje da su rjeđe u poziciji da sami govore, iznose stavove ili budu prepoznati kao relevantni sagovornici.

Nacionalno istraživanje obuhvatilo je 1 028 članaka i 3 201 komentar objavljen tokom 2025. godine, kao i 625 emisija sedam televizijskih emitera sa nacionalnom pokrivenošću, praćenih od 1. do 15. aprila 2026. godine. 

Rezultati pokazuju da se mladi ni na koji način nijesu pojavili u 69,6 odsto analiziranih televizijskih emisija. Sadržaj o mladima činio je 8,1 odsto ukupno posmatranog programa, dok su izjave samih mladih činile svega 3,5 odsto. Unutar sadržaja koji se direktno odnosi na njih, u 56,6 odsto slučajeva o mladima se govorilo bez njihovog glasa. 

Snežana Nikčević, članica Upravnog odbora Mreže za mlade Crne Gore, smatra da problem nije samo u nivou zastupljenosti, već i u načinu na koji su mladi predstavljeni. Kako navodi, mladi se često posmatraju kao ciljna grupa ili dio određenog problema, umjesto kao ljudi koji imaju znanje, iskustvo i stav o društvu u kojem žive.

Nikčević

“Mislim da je važno da promijenimo taj pristup i da mlade posmatramo kao ljude koji imaju znanje, iskustvo i šta da kažu o društvu u kojem žive. Mladi su prisutni u društvu i aktivno učestvuju u njemu, ali to ne vidimo uvijek i u medijskom prostoru”, ističe ona.

Istraživanje pokazuje da je najzastupljenija uloga mladih u televizijskim sadržajima upravo pasivni objekat izvještavanja (38,6 odsto slučajeva). Kada dobiju riječ, najčešće govore o sopstvenom iskustvu ili komentarišu određenu temu, dok se kao eksperti pojavljuju u svega 6,6 odsto priloga. 

Nikčević ocjenjuje da se i kod tema koje direktno utiču na život mladih često prije čuju institucije, stručnjaci ili drugi akteri nego sami mladi.

„Nije dovoljno da mlade uključimo samo da bismo ispunili formu ili dobili jednu izjavu za prilog. Potrebno je da ih zaista saslušamo i da im damo prostor da budu dio razgovora, posebno kada govorimo o obrazovanju, zapošljavanju, stanovanju, mentalnom zdravlju i drugim pitanjima koja direktno utiču na njihov život“, kaže ona.

Sa tim je saglasan i mladi novinar „Vijesti“ Balša Rudović, koji smatra da je uključivanje mladih u priče koje se njih tiču od ključnog značaja. Prema njegovim riječima, mladi nijesu dovoljno zastupljeni ni kao sagovornici ni kao novinari, a razlog za to vidi i u medijima, i u samim mladima.

„Tradicionalni mediji u Crnoj Gori stvorili su svoj eko-sistem u kom je broj sagovornika ograničen i vrlo je teško, pa samim tim i rijetko, da se nova lica ‘probijaju’ na scenu“, navodi on.

Mladi kao tema, ali rijetko kao eksperti

Podaci pokazuju da na onlajn portalima dvije trećine sadržaja o mladima čine tri teme: obrazovanje, sa 28 odsto, bezbjednost i aktivizam, sa po 20 odsto. Ekonomske teme, uključujući zapošljavanje i odliv mozgova, znatno su rjeđe zastupljene, iako ih mladi vide kao veoma važne.

Rudović

Takođe, Rudović slično ocjenjuje da su mladi često isključeni iz razgovora o važnim društvenim temama samo zato što se percipiraju kao neiskusni.

Istraživanje ukazuje i na razliku između televizijskog i onlajn prostora. Televizijska slika mladih pretežno je neutralna ili pozitivna, dok je diskurs publike u komentarima na portalima izrazito negativan (81 odsto analiziranih komentara). 

Istovremeno, mladi televiziju prate znatno rjeđe nego internet. Među populacijom od 18 do 29 godina televiziju svakodnevno prati 39,9 odsto, dok internet koristi 92,9 odsto. Društvene mreže dominantan su izvor informisanja za 70,4 odsto mladih. 

Nikčević smatra da način na koji su mladi predstavljeni direktno utiče i na njihov odnos prema medijima.

„Ako mladi u medijima ne prepoznaju svoje probleme, interesovanja i iskustva, ili ako se o njima govori bez njihovog učešća, teško je očekivati da će osjećati povezanost sa tim sadržajem“, kaže ona.

Rudović takođe navodi da dio mladih nema puno povjerenja u tradicionalne medije.

„Neko jednostavno ne želi da se javno eksponira, dok drugi gaje nepovjerenje prema tradicionalnim medijima.“

Za njega bi jedan od načina da se taj jaz smanji bilo više sadržaja koji je bliži iskustvu mladih.

„Potrebno je više opuštenijih, neformalnih, personalizovanih priča koje bi mlade i njihove želje prikazale u pravom svijetlu“, kaže Rudović.

Od prisustva do stvarnog učešća

Istraživanje pokazuje da problem nije samo u tome koliko se mladi pojavljuju u medijima, već i u tome kakvu ulogu imaju kada se pojave. U preporukama se zato posebno ističe potreba da se njihov direktan glas češće uključuje u sadržaj, da mladi budu sagovornici i o „opštim“ društvenim temama, a ne samo o pitanjima koja se unaprijed označavaju kao omladinska. 

Nikčević smatra da bi uključivanje mladih trebalo da postane dio redovne uredničke prakse.

„Cilj treba da bude da im se otvori više prostora da iznose svoje stavove, predlažu teme i učestvuju u kreiranju sadržaja. To ne znači da mladi treba da zamijene novinare, već da budu aktivni sagovornici i saradnici u pričama koje se tiču njihovog života i društva u kojem žive“, kaže ona.

Istraživanje o prisustvu mladih u medijima: https://mmcg.me/api/media/file/Mjesto%20mladih%20u%20medijima.pdf 

Ova priča je nastala uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru projekta SMS Facility – Small Media Support in Western Balkans, koji sprovodi Centar za demokratsku tranziciju (CDT). Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove, mišljenja ili vrijednosti Evropske unije ili Centra za demokratsku tranziciju (CDT).