U javnosti i na društvenim mrežama sve češće čujemo za pojam DSA, ali se istovremeno postavlja pitanje – šta on zapravo znači i zašto je važan?

Akt o digitalnim uslugama (Digital Services Act – DSA) predstavlja novi regulatorni okvir Evropske unije koji uređuje način funkcionisanja digitalnih platformi, posebno onih na kojima korisnici sami kreiraju sadržaj – poput društvenih mreža, pretraživača i drugih online servisa. Kako objašnjava Snežana Nikčević iz Nevladine organizacije 35mm, riječ je o pokušaju da se uvede minimum standarda i pravila koje platforme moraju poštovati, iako one i dalje zadržavaju sopstvena pravila moderacije, dok je digitalni prostor do sada u velikoj mjeri bio prepušten samoregulaciji.

Nikčević, koja je članice Radne grupe za implementaciju evropske regulative u nacionalno zakonodavstvo, pitali smo kakav značaj DSA ima za medije.

“DSA ne reguliše medije, nego način na koji platforme upravljaju sadržajem, kako se prijavljuje nelegalan sadržaj, kako se donose odluke o njegovom uklanjanju i kako se upravlja rizicima, uključujući zaštitu maloljetnika i drugih osjetljivih grupa”, objašnjava Nikčević za magazin za mlade „Ekipa“.

Za medijski sektor DSA je važan jer platforme imaju ogromnu moć u distribuciji sadržaja, a po prvi put uvodi obaveze transparentnosti i odgovornosti u tom procesu.

Prema njenim riječima, jedna od ključnih promjena koju ovaj akt donosi jeste veća transparentnost, jer platforme više neće moći da funkcionišu kao „crna kutija“ – moraće jasnije da objasne kako rade njihovi algoritmi, kako odlučuju o moderaciji sadržaja i na koji način plasiraju oglase. Takođe, svaka odluka o uklanjanju ili ograničavanju sadržaja moraće da bude obrazložena, uz mogućnost žalbe.

Snežana Nikčević

Poseban fokus, kako je kazala, stavljen je na velike platforme poput Fejsbuka i Jutjuba, koje će imati dodatne obaveze da procjenjuju i smanjuju sistemske rizike, uključujući i uticaj na javni diskurs. U tom kontekstu, značajnu ulogu ima i Kodeks prakse protiv dezinformacija (The Code of Conduct on Disinformation), koji, kako dodaje Nikčević, od jula 2025. postaje standard za to kako platforme treba da upravljaju rizicima dezinformacija.

Iako DSA ne uređuje direktno vidljivost medijskog sadržaja, može na nju uticati posredno – prije svega kroz veću transparentnost algoritama, ali i kroz obavezu procjene sistemskih rizika, gdje platforme moraju uzeti u obzir i uticaj na informisanje građana.

“Takođe, korisnici dobijaju mogućnost izbora nepersonalizovanih feedova, što može imati uticaj na distribuciju sadržaja. Ali važno je biti realan, DSA ne garantuje veću vidljivost medija, on samo postavlja pravila u okviru kojih platforme i dalje imaju ogromnu moć”, dodaje Nikčević.

Za Crnu Goru najbolja opcija implementacioni zakon

Kada je riječ o Crnoj Gori, proces usklađivanja sa ovim pravilima je u toku. Iako postoje pomaci, izazovi su brojni – od prilagođavanja zakonodavstva do jačanja institucionalnih kapaciteta.

Ministarka kulture i medija Tamara Vujović nedavno je ocijenila da je Crna Gora u naprednoj fazi usklađivanja sa EU pravilima u oblasti digitalnih usluga i medija.

Međutim, koliko se taj napredak zaista vidi u praksi?

“Treba reći da je radna grupa zaista radila intenzivnim tempom i da je jedan od pozitivnih aspekata bio to što je bila prilično diverzifikovana, uključeni su različiti akteri i stvarno se pokušavalo razumjeti kako pristupiti nečemu što je potpuno novo za naš sistem. DSA je horizontalna legislativa koja se u EU direktno primjenjuje, a mi kao država kandidat prvi put pokušavamo da prevedemo takav okvir u nacionalni sistem, što podrazumijeva ozbiljne institucionalne i pravne promjene”, jasna je Nikčević.

Nikčević poručuje da se, prema najavama, očekuje usvajanje implementacionog zakona tokom godine, koji će stupiti na snagu tek ulaskom u EU. U međuvremenu, mnogo važnije je uskladiti veliki broj postojećih zakona kako ne bi bili u suprotnosti sa DSA i da se praktično „pripremi teren“ za njegovu primjenu.

“Tu govorimo o čitavom nizu propisa, od zaštite podataka o ličnosti, preko e-trgovine, elektronskih komunikacija, zaštite potrošača”.

Upravo tu se, kako kaže, dolazi do hronične problematike – mnogi procesi koji su neophodni za funkcionalno sprovođenje DSA su spori ili nepostojeći. Dodatni izazov predstavlja i činjenica da se zakoni mijenjaju izuzetno brzo i često, pa je u jednom trenutku pitanje šta je uopšte važeća verzija, koliko je usklađena i šta zapravo treba dalje mijenjati.

“Uz to, ostaju i ključni izazovi: obezbjeđivanje stvarne nezavisnosti regulatora, nedostatak razumijevanja obima i značaja DSA među institucijama, rizik od „last minute“ izmjena kada draftovi izađu iz radnih grupa, kao i pitanje kontinuiteta – ko će voditi ovaj proces kada se završi mandat trenutne radne grupe. I naravno, kapaciteti, ne u smislu broja ljudi, nego specifičnih znanja koja su potrebna za ovako kompleksnu i brzo evoluirajuću oblast”.

Kada je riječ o dezinformacijama, DSA ne određuje šta je istina, a šta nije. Njegov fokus je na odgovornosti platformi i načinu upravljanja rizicima. Ipak, kako upozorava Nikčević, postoji realna opasnost da se borba protiv dezinformacija zloupotrijebi kao izgovor za širu kontrolu sadržaja ili pritisak na medije.

“Zato je važno insistirati na osnovnoj logici DSA, da reguliše procese i odgovornost platformi, a ne sam sadržaj ili medije kao takve”, smatra Nikčević.

Interesovanje novinara za DSA nedovoljno

Uprkos značaju koji ima, DSA je i dalje nedovoljno poznat među novinarima i medijima u regionu. Često se doživljava kao kompleksna i udaljena tema, iako će u praksi imati direktan uticaj na njihov rad.

“Zato je regionalni pristup ključan. I to je nešto na čemu insistiramo i kroz različite regionalne mreže, bez koordinacije i zajedničkog nastupa, naš uticaj na ove procese ostaje vrlo ograničen”, stav je Nikčević.

Kako dodaje, važno je razumjeti i gdje su realne granice DSA u našem kontekstu.

“To znači da mi trenutno nemamo direktne mehanizme da utičemo na velike platforme, jer je za njih nadležna Evropska komisija, ne nacionalne institucije”, objašnjava Nikčević za magazin za mlade „Ekipa“.

Zbog toga je fokus potrebno usmjeriti na ono što je trenutno moguće.

“Prije svega, pratiti kako se DSA primjenjuje u EU i učiti iz tih praksi. Drugo, koristiti prostor koji postoji kroz saradnju sa civilnim sektorom i istraživačima, posebno kada je riječ o pristupu podacima i razumijevanju platformi. Treće, uključiti se u nacionalne procese usklađivanja, jer se tu postavljaju temelji za buduću primjenu”, kaže Nikčević.

Za jaču zaštitu medija važno je da se DSA primjenjuje zajedno sa Evropskim aktom o slobodi medija, jer sam po sebi ne štiti posebno novinare niti njihov sadržaj, iako donosi određene mehanizme zaštite, poput prava na objašnjenje odluka platformi, mogućnosti žalbe i veće transparentnosti.

Projekat Digitalni kompas – Medijski radnici/e između medijske pismenosti, AI i DSA/DMA, koji realizuje Sindikat medija Crne Gore podržan je kroz program „Zaštita prava i promocija digitalnog građanstva: Crnogorski digitalni štit (MDS)“ koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO) u partnerstvu sa SHARE fondacijom, i u saradnji sa Agencijom za audiovizuelne medijske usluge, a uz finansijsku podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama.