Iako radni uslovi i zaštita novinara na radu nije tema koja privlači veliku pažnju, važno ju je aktuelizovati. Prijetnje, konstantan stres, prekovremeni rad, nemogućnost odvajanja privatnog i poslovnog života –samo su neki od rizika koje nosi novinarski posao, a kojima smo izloženi svakodnevno. To za Sindikat medija priča Đina Janković iz Udruženja zaštite na radu.

„Istraživanja i projekti, poput onih sprovedenih u okviru inicijativa za edukaciju studenata i srednjoškolaca o zaštiti i zdravlju na radu na njihovom budućem radnom mjestu, pokazuju da je potrebno značajno raditi na podizanju svijesti među mladima“, poručuje Janković.

Ističe da je potrebo da se ova tema izučava tokom obrazovanja, barem u okviru stručnih predmeta u srednjim stručnim školama i na fakultetima, ali da smo trenutno od toga daleko.

ZAŠTITA NA RADU IZ UGLA MLADIH NOVINARA

Novinarka BIRN-a u Crnoj Gori, Jovana Damjanović kaže da se do sada nije našla u naročito nebezbjednoj situaciji, ali da je svjesna rizika koje ovaj posao nosi.

„Situacije u kojima sam se do sada osjećala nebezbjedno bile su uglavnom na nekim većim skupovima, gdje novinari često odmjeravaju hoće li se predstaviti, odnosno smiju li reći u kom mediju rade. Mada

Photo: Birn.me

percepcija ugrožene bezbjednosti, za koju smatram da novinari inače imaju veći nivo tolerancje, nije ista kao kada je riječ o drugim profesijama“, ispričala je Damjanović za Sindikat medija.

Da se nažalost stvara narativ da je u redu uvrijediti novinara samo zato što radi svoj posao, poručuje i novinar ND Vijesti, Nikola Saveljić.

“Stvara se utisak da je u redu vrijeđati novinara jer vam se ne sviđa medij u kojem (za koji) radi. Sve to, dodatno, pogoršava položaj novinara, naročito u Crnoj Gori”, objašnjava Saveljić.

Ni on se za sada nije susretao sa većim neprijatnostima na radu. Na pitanje u kojoj mjeri smatra da je novinarstvo (ne)bezbjedna profesija, poručuje da to zavisi od toga u kojoj novinarskoj branši neko radi.

„Mislim da je novinarstvo, globalno govoreći, „sigurna“ profesija do određene granice – kada ste na tragu, da otkrijete nešto važno i društveno relevantno onda postajete, za određenu grupu, problem, a to otvara vrata brojnim drugim neprijatnostima. Svjedoci smo šta se dešava na globalnoj skali, ali i na lokalnom nivou“, kazao nam je Saveljić.

Da se novinari ipak ne mogu da pohvaliti polažajem koji uživaju u Crnoj Gori pokazuju i zvanični podaci. Iako je Crna Gora prema Indeksu slobode medija Reportera bez granica sa 63. pozicije (2022) došla na 40. mjesto (2024) od 180 zemalja i dalje nijesu riješeni najznačajniji slučajevi. Ubistvo osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića ni nakon 20 godina nije riješeno. Pored ubistva Jovanovića, ni napadi na Oliveru Lakić i Tufika Softića još nijesu dobili adekvatan epilog.

Prema podacima baze Safejournalists.net u toku prošle godine registrovano je 16 napada, prijetnji i pritisaka na novinare.

Pogotovo ne ohrabruje situacija na globalnom nivou, poručuje Damjanović.

“Iako se lično ne osjećam nebezbjedno, novinarstvo jeste sve rizičnija profesija, posebno u zemljama s ograničenom slobodom medija i jakim političkim pritiscima. Novinari često postaju mete zbog istraživačkih priča koje razotkrivaju korupciju, kriminal ili zloupotrebu moći. Fizičke prijetnje, zastrašivanje, pa čak i ubistva postali su realnost za mnoge kolege. Pored toga digitalna era donosi nove izazove kao što su onlajn prijetnje, hakovanje podataka i napadi na privatnost”, objašnjava Damjanović.

ULOGA POSLODAVACA U ZAŠTITI MEDIJSKIH RADNIKA

Janković poručuje da neki od najvećih rizika za novinare uključuju: fizičke napade i prijetnje, bilo na terenu ili zbog izveštavanja o kontroverznim temama, psihološki pritisak – konstantan stres, prekovremeni rad i nemogućnost odvajanja privatnog i poslovnog života, kao i pravni i finansijski pritisci- tužbe, pritisci od strane moćnih interesnih grupa ili gubitak posla zbog izvještavanja o osjetljivim pitanjima.

U cijeloj toj priči postavlja se pitanje kako poslodavci mogu da zaštite medijske radnike i da li to čine u dovoljnoj mjeri.

Photo: Udruženje zaštite na radu

Janković tvrdi da poslodavci prije svega moraju uraditi procjenu rizika za svako mjesto pojedinačno, a u skladu sa tim i akt o procjeni rizika, sa čijim se sadržajem svi zaposleni moraju  upoznati. Dodaje da je potom potrebno omogućiti bezbjedno i zdravo radno okruženje, kao i redovne obuke i edukacije zaposlenih o identifikaciji i upravljanju rizicima.

„Potrebno je i pridržavanje zakonskih regulativa, uz poštovanje Zakona o zaštiti i zdravlju na radu, uključujući obaveze prema zaposlenima i njihove odgovornosti“.

Ipak kaže da praksa pokazuje da mnogi zaposleni nijesu upoznati sa pomenutim zakonom i pravima koja im se njime garantuju.

Mišljenja mladih novinara sa kojima smo razgovarali su da im poslodavci pružaju adekvatnu zaštitu na radu.

„BIRN ima Strategiju upravljanja krizama, u kojoj se svakako nalaze smjernice za ponašanje i postupanje u potencijalno opasnim situacijama za novinare, što je dobro, ali i bez strategije svakako da komentarišemo u redakciji i dogovoramo načine pristupa ne samo opasnim već i osjetljivim temama, pri čemu razmišljamo i o načinima koji bi nam olakšali posao odnosno kako da se osjećamo sigurnije“, ispričala je Damjanović.

Saveljić zaključuje da je od poslodavca do sada nailazio na brz odgovor i razumijevanje kada je to bilo potrebno.

„Samim tim, smatram da sam poprilično edukovan po tom pitanju. Važno je imati dobar sitem podrške, konkretno u medijskoj sferi.“

Ipak, ukoliko želimo okruženje u kojem se napadi i pritisci na medijske radnike sankcionišu bez odugovlačenja i u skladu sa zakonom, gdje novinari rade bez straha, a dugogodišnje nepravde konačno dobijaju epilog, neophodno je podizanje svijesti o ovim pitanjima i implementacija konkretnih mjera ključnih za unaprjeđenje radnih uslova i zaštitu prava novinara u Crnoj Gori.